utorak, 10. lipnja 2025.
Kruhovi i Truli Grožđe
Poruka s Neba za Valentinu Papagnu u Sydneyju, Australija 25. svibnja 2025.
Ovaj jutro me Anđel odveo na Nebo i susreli smo našeg Gospodina Isusa.
Naš Gospodin držao je neke kruhove u svojim rukama i pokazivao ih mi.
Pitao me, “Tko voli Moj Kruh? Znam da Valentina voli Moj Kruh.” Naš Gospodin se odnosio na Svetu Euharistiju.
Počeo je lomiti Kruh i davati nam ga za konzumaciju. Kruh je bio vrlo ukusan.
Rekla sam, “Da, ali Gospodine Isuse, sljedeći put kada pečete, možda bi ste mogli malo više pecati ispod — nije dovoljno krušan. Samo malo više peca.”
Naš Gospodin reče: “Ona voli krušan kruh!”
Nakon što smo imali sjednicu sa našim Gospodinom, gdje nam je učio o Svetoj Euharistiji, jedna žena se približila meni držeći plastičnu torbu. Otvorila mi je prazan ručni torbicu i bacila neke grožđe u njega iz plastične torbe.
Gledala sam grožđe u svojoj torbi, od kojih su neki bili zapravo truli, i pomislila sam: ‘Ahh, ne izgleda dobro. Kako je to nemarno. Baci ih tako! Bar bi mogli staviti ih u torbu. Šta ću s ovim groždjem?’
Žena reče: “Morate nositi njih i ponuditi našem Gospodinu.”
Zatim se pojavila druga žena. Približila mi se, a zatim bacila ova vrlo velika grožđa pored mene, ali nisu bila moja. Uzela sam jedno od groždja i okusala ga, i bilo je jako slatko.
To znači Preciosnu Krv našeg Gospodina Isusa.
Zatim sam izašla otud i susrela osobu. Počeo mi je pričati na svom materinskom jeziku, kojega nisam razumjela. Rekla sam mu: “Možda bi bolje govorio engleski. Razumijem engleski.”
Reče: “Došao sam iz Europe. Bio sam tamo mnogo puta sa svojom suprugom, ali svaki put kad se vratim, osjećam jako nostalgiju. Volio bih ostati tamo, ali onda su se dogodile stvari i sad sam ovdje. Ne mogu se vratiti.”
Rekla sam: “Ali sada si u prisutnosti našeg Gospodina. Što ti više treba? Trebao bi biti srećan.”
On je pričao i pričao, kažući mi: “Moja supruga je također ovdje. Vidim svoju suprugu, ali ona se udaljila — otišla je nešto uzeti.” Čini se da nisu zajedno, ali i ona umrla je.
Rekla sam: “Oh, susrela sam tvoju suprugu, ali je hodala vrlo brzo.” Hodati vrlo brzo jest pokora koju ta duša mora podnijeti.
Rekla sam čovjeku: “Žao mi je, ali moram otići sad. Ne mogu više pričati s tobom.”
Ostavila sam čovjeka i dok sam hodala susrela sam mnogo ljudi, muškaraca i žena, ali uglavnom žena. Izgledali su vrlo siromašni. Izgledali su kao izgubljene ovce, lutajući svuda, ne znajući u kojem smjeru da idu ili šta da rade.
Naglo je došla potpuna tma, a ja sam rekla Anđelu: “Idem kući. Naću put kući.”
Anđeo mi je rekao: "Zatvori oči." Zatvorila sam oči po naredbi.
Potom sam otvorila oči, a sve je bilo u sjajnom svjetlu. Anđeo mi je rekao: “Ovi ljudi su svi u tami. Morate im ponuditi na Svetoj Misi kada pohodite. Ponudi ih i moli za njih.”
Upitala sam: "Gdje je ovo mjesto?"
“Ovo je daleko od mjesta gdje živiš,” odgovorio mi je Anđeo.
Danas sam im sve ponudila na Svetoj Misi. Rekla sam: “Gospodine Isuse, smiluj se svim ovima dušama. Ne znam njihova imena, posebno osobu koja pati od nostalgije.”